Le Petit Festival Dubrovnik 2026, Croatia
For The Beauty of Imagination

Ruža Grgurev — pedagog i znanstvenica, metafizički istraživač.
U sjeni zagrebačkih ulica, između šapata laboratorijskih aparata i tihe klime genetičkih analiza, razvija se praksa koja spaja znanost, pedagogiju i metafiziku. Esencija ljudskih esencijalnih gena djeluje joj kao simbol i metodički fokus — nit koja povezuje molekularno i simboličko.

Mag. inž. biotehnologije (Prehrambeno‑biotehnološki fakultet, Zagreb). Kao predavačica na osposobljavanjima u Obrtničkom učilištu oblikuje modularne genetske sekvence znanja; radionice su joj laboratorijski protokoli u kojima teorija postaje praksa. U vođenju projekata i institucija promišlja sustave kao žive organizme — mreže suradnje, kanali razmjene i modeli održivosti.

Pedagogija joj nosi epigenetski potpis: aktivira kompetencije, etiku i praktične disposicije; laboratorijske vježbe postaju rituali učenja. Istraživački rad fokusiran je na modeliranje sustava i etičke granice primjene biotehnologije. Duhovni okvir (Solarni učitelj; Omega govornik; međunarodna članstva) oblikuje hermeneutiku njezina rada.

Vještine: molekularna i biotehnološka metodologija (fokus na esenciji ljudskih esencijalnih gena), dizajn modularnih programa, razvoj mreža suradnje, epigenetski pristup pedagogiji i projektno upravljanje.

Ruža Grgurev — educator and scientist, metaphysical researcher
In the shadow of Zagreb’s streets, between the whispers of laboratory instruments and the quiet climate of genetic analysis, a practice emerges that unites science, pedagogy and metaphysics. The essence of human essential genes serves as both symbol and methodological focus — a thread linking the molecular and the symbolic.

Mag. Eng. Biotechnologies (Faculty of Food Technology and Biotechnology, Zagreb). As an instructor at vocational trainings, she designs modular genetic sequences of knowledge; her workshops are laboratory protocols where theory becomes practice. In leading projects and institutions she conceives systems as living organisms — networks of collaboration, channels of exchange and models of sustainability.

Her pedagogy bears an epigenetic signature: it activates competencies, ethics and practical dispositions; lab exercises become rituals of learning. Research focuses on system modeling and the ethical boundaries of biotechnology. A spiritual framework (Solar Teacher; Omega Speaker; international memberships) shapes the hermeneutics of her work.

Skills: molecular and biotechnological methodology (focus on the essence of human essential genes), design of modular programs, development of collaborative networks, epigenetic approach to pedagogy, and project management.

Rado Jenko formiran je na Academy of Fine Arts in Warsaw (Akademia Sztuk Pięknych w Warszawie) u Poljskoj, gdje je bio student profesora Henryka Tomaszewskog. Tamo je naučio da plakat nije samo informacija nego hram znaka — mjesto gdje oblik otvara prostor za sumnju i kontemplaciju.

Njegovi plakati i slike rade s minimalnom gestom: tipografija i simbol postaju instrumenti koji pozivaju gledatelja da shvati ljepotu i istinu.

Kao pedagog, Jenko potiče skromnost i hrabrost u odricanju: radionice su laboratoriji pažnje gdje se oblik testira kao misaoni eksperiment. Kao osnivač Ljubljana Poster Festival-a, inicirao je mjesto gdje plakat ponovno postaje javna poema, oslobođena komercijalnih filtera.

Nagrade i članstva u žirijima potvrda su njegovog utjecaja, ali za njega su to tek znakovi nastavka dijaloga. Njegovo temeljno pitanje ostaje jednostavno i otvoreno: može li oblik biti tako suzžen da postane poziv na razgovor umjesto monologa?

Gledajući Jenkove kreacije, osjećaš njegove prste koji još crtaju, kao da pozivaju da tvoja mašta dovrši priču.

Rado Jenko was formed at the Academy of Fine Arts in Warsaw (Akademia Sztuk Pięknych w Warszawie) in Poland, where he studied under Professor Henryk Tomaszewski. There he learned that a poster is not merely information but a temple of signs — a place where form opens a space for doubt and contemplation.

His posters and paintings work with a minimal gesture: typography and symbol become instruments that invite theviewer to perceive beauty and truth.

As a teacher, Jenko encourages modesty and the courage of restraint: his workshops are laboratories of attention, where form is tested as a thought experiment. As the founder of the Ljubljana Poster Festival, he created a space where the poster becomes once again a public poem, freed from commercial filters.

Awards and jury memberships attest to his influence, but for him, they are only signs of a continuing dialogue. His fundamental question remains simple and open: can form be so reduced that it becomes an invitation to conversation rather than a monologue?

When looking at Jenko’s creations, you feel his fingers still drawing, as if inviting your imagination to complete the story.

Robert Kralj je majstor restauracije, kipar, slikar i autor. Specijaliziran za restauraciju papira, od ranog djetinjstva razvija skulptorski izraz koji kasnije kombinira s preciznom konzervatorskom tehnikom. Njegov rad spaja tehničku vještinu i poetsku osjetljivost: restauracija mu je način dijaloga s poviješću, a kiparstvo i slikarstvo sredstvo stvaranja novih mitologija.

U njegovom stvaralaštvu prisutan je duh njegove Svete Marije i trajna želja da u svemu prepozna ljubav i ljepotu — etički i duhovni vodič koji prožima svaki konzervatorski zahvat i umjetnički čin.

Robert Kralj is a master conservator, sculptor, painter, and author. Specialized in paper restoration, he developed a sculptural expression from early childhood that he later combined with precise conservation techniques. His work blends technical skill with poetic sensitivity: restoration is his mode of dialogue with history, while sculpture and painting are means of creating new mythologies.

Present in his practice is the spirit of his Saint Marija* and a lasting desire to recognize love and beauty in everything — an ethical and spiritual guide that permeates every conservation treatment and artistic act.
His Saint Marija is the neighborhood of the town where he grew up.

Miloš Glavurtić je umjetnik‑avanturist i zaljubljenik u morske dubine čije stvaralaštvo nastaje na sjecištu futurističkog sjećanja i urbanih pejzaža. Istražuje “kolektivno sjećanje budućnosti” kroz serije radova inspiriranih skupocjenim švicarskim satovima — njihove mehaničke anatomije koristi kao izvor ideja za avangardne skulpture, instalacije i digitalne eksperimente.

Njegov uzvik, “Ljepota digitalnog je u njegovom mehaničkom nedostatku!”, postao je moto koji definira energiju njegova rada: spoj nostalgije za preciznošću i radikalne igre nesavršenstva.

Miloš Glavurtić is an artist‑adventurer and lover of the sea depths whose work emerges at the intersection of futuristic memory and urban landscapes. He explores the “collective memory of the future” through a series inspired by precious Swiss watches — using their mechanical anatomy as a source for avant‑garde sculptures, installations, and digital experiments.

His exclamation, “The beauty of the digital is in its mechanical flaw!”, has become a motto that defines the energy of his work: a blend of nostalgia for precision and a radical play with imperfection.

Željko Tutnjević istražuje fotografiju kao aktivni čin koji uznemiruje i preispituje važnost materijalnosti: slike nisu samo prikazi, već tijela nositelja tragova procesa, vremena i otpora. Njegove intervencije u radnji fotografskog medija otvaraju pitanje odnosa između površine i sadržaja, reproduciranog i originalnog, vizualnog dojma i taktilne stvarnosti. On je dječak, mladić i drevni tragač za bilo kakvom ljepotom koja okrepljuje — stalno znatiželjan, uvijek spreman obnoviti uspomenu kroz materijalnu promjenu.

Željko Tutnjević investigates photography as an active act that unsettles and reexamines the importance of materiality: images are not merely representations, but bodies bearing traces of process, time, and resistance. His interventions in the photographic medium probe the relationship between surface and content, the reproduced and the original, the visual impression and tactile reality. He is a boy, a young man, and an ancient seeker of any beauty that renews — constantly curious, always ready to revive memory through material transformation.

Alberto León is an urban alchemist whose visual practice transmutes quotidian scenes into layered allegories of autonomy and visibility. Working across photography, installation, mixed media and street art, León excavates the poetic politics of public space: street furniture, storefront windows, discarded objects, passing gestures and bold graffiti become fragments of collective agency and sites for reimagined presence. His brazen celebration of street-art beauty and graffiti revives legends of the past with a renewed vigor for the future.

Alberto León je urbani alkemičar čija vizualna praksa pretvara svakodnevne prizore u višeslojne alegorije autonomije i vidljivosti. Djelujući kroz fotografiju, instalacije, mješovite medije i street art, León istražuje poetsku politiku javnog prostora: gradski namještaj, izlozi, odbačeni predmeti, prolazni pokreti i drski grafiti postaju fragmenti kolektivne agencije i mjesta za ponovno zamišljanje prisutnosti. Njegova drska naklonost ljepoti u street artu i grafitima vraća legende prošlosti obnovljene snagom budućnosti.

Ivo Vodopija is a young academic painter whose practice fuses painterly materiality with scenographic thinking to create intimate installations that invite meditative immersion in the nostalgia of being. Academically trained, Vodopija overturns learned conventions by treating canvas, pigment, and light as theatrical performers: he is the director and scenographer of his canvases, which become stages; brushstrokes become choreography; and the viewer is invited into a fragile present where identity and presence gently contend.

Ivo Vodopija je mladi akademski slikar čija praksa spaja slikarski materijalizam sa scenografskim promišljanjem kako bi stvorila intimne instalacije koje pozivaju na meditativno uranjanje u nostalgiju bivanja. Akademski školovan, Vodopija prevrće naučene konvencije tretirajući platno, pigment i svjetlo kao kazališne glumce: on je reziser i scenograf svojih platna koja postaju pozornice, potezi kista postaju koreografija, a promatrač je pozvan u krhko sadašnje vrijeme u kojemu se identitet i prisutnost stalno nježno svađaju.

Ksenija Baraga
Diplomirala je 1986. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, smjer slikarstvo. Od tada djeluje kao samostalna umjetnica u kulturi, baveći se unikatnim i industrijskim oblikovanjem tekstila, ilustracijom i dizajnom izložbenih postavki.

Vizualna anarhistkinja | Tekstilna čarobnica | Eksperimentalna alhemistkinja
“Ne šijem odjeću – šijem revoluciju. Ne stvaram umjetnost… samo pomičem njene granice.”

Ksenija Baraga
She graduated in 1986 from the Academy of Fine Arts in Ljubljana, majoring in painting. Since then, she has worked as a self-employed professional in the cultural sector, specializing in unique and industrial textile design, illustration, and exhibition set design.

Visual Anarchist | Textile Sorceress | Experimental Alchemist
“I don’t sew clothes — I sew revolution. I don’t create art… I just push its boundaries.”

Dubrovački kavaljeri su poznati glazbeni sastav iz Beča koji već desetljećima djeluje u iseljeništvu, povezujući Hrvate iz Gradišća i ostale iseljenike s domovinom Hrvatskom.
Povezivanje Hrvata: Sastav igra važnu ulogu u očuvanju hrvatske kulture i jezika u Austriji te se smatraju mostom povezivanja gradišćanskih Hrvata i iseljenika s Hrvatskom.

Priznanja: Dobitnici su prestižne iseljeničke nagrade Večernjakova domovnica za najbolji glazbeni sastav u iseljeništvu.
Nastupi: Poznati su po tradicionalnim božićnim koncertima u Beču, koje često održavaju u prostorima poput Stare gradske vijećnice, te njeguju hrvatsku glazbenu baštinu.

U kontekstu hrvatske matice iseljenika, “Dubrovački kavaljeri” se ističu kao jedan od najdugovječnijih sastava koji njeguje hrvatsku pjesmu u dijaspori.

Vinko Poor Poet: Dubrovački kavaljeri su kultni glazbeni sastav iz Beča koji već više od desetljeća djeluje u iseljeništvu, povezujući gradišćanske Hrvate i ostale iseljenike s domovinom Hrvatskom. Njegova misija je očuvanje hrvatske kulture, jezika i glazbene baštine u Austriji, zbog čega se smatra simbolom veze između dijaspore i Hrvatske.

Kulturna ulogu
Sastav igra ključnu ulogu u promicanju hrvatske tradicije u inozemstvu, posebno kroz:
•  Oživljavanje hrvatske pjesme u dijaspori, čime doprinosi očuvanju identiteta gradišćanskih Hrvata.
•  Organizaciju tradicionalnih božićnih koncerata u Beču, koji se često održavaju u prestižnim prostorima poput Stare gradske vijećnice, te tako nose hrvatski duh u srce Austrije.

Priznanja
•  Dobitnici su prestižne nagrade Večernjakova domovnica za najbolji glazbeni sastav u iseljeništvu, što svjedoči o njihovom dugogodišnjem doprinosu hrvatskoj kulturi u inozemstvu.

Značaj u dijaspori
U kontekstu hrvatske matice iseljenika, Dubrovački kavaljeri ističu se kao jedan od najdugovječnijih i najutjecajnijih sastava koji njeguje hrvatsku glazbu i pjevane tradicije u iseljeništvu, generacijama povezujući iseljenike s korijenima.

Antonel Pranjić 1. Tenor, Gitarre
Josip Čenić 2. Tenor, Gitarre
Matko Dišipulo 1. Baß, Mandoline, Gitarre
Karl-Johannes Vsedni 2. Baß, Keyboard

Dubrovački kavaljeri is a renowned musical ensemble from Vienna that has been active in the Croatian diaspora for decades, serving as a cultural bridge between the Gradišće Croats and other emigrants with their homeland, Croatia.

Cultural Role
The ensemble plays a pivotal role in preserving Croatian culture, language, and musical heritage in Austria, particularly by:
•  Reviving Croatian songs in the diaspora, contributing to the preservation of identity among Gradišće Croats.
•  Organizing traditional Christmas concerts in Vienna, often held in prestigious venues like the Old City Hall, bringing the spirit of Croatia to the heart of Austria.

Recognition
•  They are recipients of the prestigious Večernjakova domovnica award for the Best Musical Ensemble in the Diaspora, a testament to their long-standing contribution to Croatian culture abroad.

Significance in the Diaspora
Within the context of the Croatian diaspora community, Dubrovački kavaljeri stands out as one of the longest-standing and most influential ensembles, dedicated to nurturing Croatian music and sung traditions among emigrants, connecting generations to their roots.